Ovoj razini "overkilla" slaganja legića želim težiti.. Da se na kraju dana "želim odmoriti" od toga

Nice place to be.

Skoro pa besplatno zbrinjavam setove. Do tell.

Iskreno, i ja nekako guštam u zadnje vrijeme u technicu.. valjda zato šta klinci, pogotovo sin.. 'lako' rasturi ovo ostalo.. ali technic, izuzev nekih sitnijih detalja/kockica uglavnom ostaju na mjestu.. Klaasov traktor nam je non stop u pogonu i jedna technic formula.. nepoderivo

Kad nestane neki dio, osobito iz custom setova tipa ww2, lud sam do kad ne nađem to.

Trebam li pomoć?

Kreacije drugih su se poboljšale, i to dobro.
Možda sam na neki način "boomer" al sjecam se kad je bila velika stvar izgraditi kucu na 32x32 baseplateu sa balkonom, garazom i ekipa se actually divila.
Sad cijela scena izgleda toliko realno da iz daljine ni ne skuzis na prvu kako se radi o legu, nadodajuci pritom cinjenicu koliko love bi trebalo da se postigne tako nesto je malo too much. Tesko tko moze pratiti takav level i kupiti recimo tisucu grana za napraviti realisticno lego drvo koje je samo dio jedne ogromne scene sa raslinjem, brezuljcima i brick-consuming tehnikama gradnje.

Tako da u zadnje vrijeme samo gledam slozene stare setove i mozda minimalno slozim nesto sto bi se vidjelo kao set u 80-tima i 90-tima. Ima mi vise sarma nego kreacija od spomenutih kompliciranih tehnika.

da, dosta je demotivirajuca razina profesionalnosti koja se namece kao standard za slaganje, slikavanje, prezentaciju, invovaciju itd.
tako da ja to bas i ne pratim. sasvim mi je ok slagati na razini svojih vjestina, primanja i slobodnog vremena, ali nemam zelju ista dijeliti online, jer jednostavno nema smisla za siru publiku.
nadam se da ce se izlozbe vratiti cim prije i da cu u sklopu istih moci nastaviti sudjelovati

Meni su zapravo drugi MOC-ovi inspiracija, iako da, ponekad kad vidiš napravljeno 37 kvadrata diorame "u podrumu".. Prođe ti kroz glavu pa EnTiMa "oklen ti pare" (šala naravno, al taman doma složiš nešto s čim si zadovoljan i onda bam.. )

Ali na kraju dana da, više kao inspiracija.. 99% ogromnih MOC-ova šta vidjeh je jednostavno to - gomila kockica i ne impresionira me skoro pa opće.. Mašta je ono što najviše cijenim.. mašta da se nešto napravi, mašta da se neki dio iskoristi na određeni način.. A sad, glomaznost.. ili čak fotkanje sa 10 lampi, pozadina fotošopirana.. sve je to ejokej i sigurno uljepšava, al to nije nešto šta me demotivira u ikojem smislu..

Jednom sam surfajući naletio na neki mali moc, netko je napravio kao "starijeg čovjeka" sa nekom kao lampom.. ja ne znam da li je taj moc imao 50 kockica, a i to sam možda puno rekao.. ali način na koji je iskoristio lego pištolj (tj. onaj šta može ispaljivati studove) - da služi kao lice tog čovjeka mi je bilo "wow".. svaka čast..

Nakon deset godina od tvoje zadnje objavljene kreacije, ekipa bi se actually divila što god da objaviš.

Da me muči to što ima vještijih ljudi, ne bih nikad slagao niti objavljivao kreacije. Ne bih vozio bicikl, jer ima bržih i boljih biciklista. Ne bih svirao, jer ima boljih glazbenika. Ne bih vjerojatno niti govorio, jer ima boljih govornika. Hodao bih gol, jer ima ljudi s boljim stilom. Zapravo ne bih hodao, jer ima boljih hodača. I tako dalje... Pogrešan pristup bilo čemu.

Ta kompetitivnost je neka muška stvar. Ono kad na izložbama promatram što većina dječaka gradi, uvijek mora biti najveći, najviši toranj. Čini mi se kao da ta faza nikada ne prođe.

Da ne bi ispalo da sam iznad tog nagona, lijepo je imati samopouzdanje u svoje vještine, ali taj put ima toliko mogućnosti da je gotovo nemoguće biti loš u svojoj kategoriji ako ju dovoljno prilagodite sebi.

Možda je netko već složio najbolji i najveći Millennium Falcon, ali nitko nije složio najbolji gusarski falcon koji katapultira krafne.

Možda su realistični, veliki modeli trenutno iznad tvojih mogućnosti, ali ti super ide npu, možda imaš smisla za humor pa izgradiš neku priču, možda se specializiraš za zanimljive funkcije, ili minimalizam. LEGO ima više stilova od slikanja. Ne može baš u svakom ležati neka isprika.

Idući modularac će sutra predstaviti bivši afol koji se proslavio gradeći božićne ukrase i male vinjete od parsto kockica. U zajednici je poznat jer je našao ono što mu dobro ide i to je usavršio i radio je baš tu svoju stvar najbolje.

ne osjecam se prozvanim komentarima pocasnih clanova, ali volio bih prokomentirat.

osobno ne vidim smisao imanja flickr accounta, instagrama ili neceg treceg i tu objavljivati neke MOCove do kojih mi nije stalo da ih vidi sira publika, niti mi je stalo da gradim neki pool followera.
da imam kockice tu sa sobom, vjerojatno bi nesto gradio iz gusta i rado bi to podijelio na forumu tu s vama, ali za vise od toga jedino me izlozbe drze...

ne bih rekao da se tu radi se o kompleksu manje vrijednosti ili nadmetanju s drugima, vec o manjku interesa za promidzbom. isto tako mislim tko se zeli promovirati na nekom od kanala da mora biti u korak s trendovima prezentacije, fotografije, inovativnosti itd., jer drukcije ne moze "uspjeti". rado bi pogledao primjere "uspjesnih" kanala autora koji ne slikaju radove s jednobojnom pozadinom, koji nemaju osvjetljenja, ne obradjuju fotke itd. jednostavno ljestvica je podignuta toliko visoko da je cjelokupni hobij nadisao naivnost vremena kad je bilo dovoljno sloziti nesto alternativno od jednog seta, slikati taj rad na stolu medju hrpom mijesanog mesa i podijeliti s ljudima.

Svene, pjesniče.. ovo si super rekao, apsolutno se slažem!